Razvoj brzine automobila od početka nastanka

Kada su se prvi automobili pojavili krajem 19. veka, brzina nije bila prioritet.
Cilj je bio da se stvori vozilo koje može da se kreće bez pomoći konja, a ne da obara rekorde.
Ipak, kako su godine prolazile, ljudska želja za većom brzinom postala je glavni pokretač razvoja automobilske industrije.
Od skromnih 16 km/h, koliko je išao prvi automobil, do današnjih hiperautomobila koji prelaze 400 km/h — put napretka bio je neverovatan.


Prvi automobili – kada je 16 km/h bilo brzo

Prvi automobil na svetu, koji se pokretao motorom sa unutrašnjim sagorevanjem, konstruisao je Karl Benz 1885. godine.
Njegov model, poznat kao Benz Patent-Motorwagen, imao je motor od 0,75 konjskih snaga i maksimalnu brzinu od oko 16 km/h.
Za to vreme, to je bila revolucionarna brojka – konjička kola retko su prelazila 10 km/h.

Tada je i sam koncept brzine bio relativan.
Drumska infrastruktura nije postojala, a automobili su se kretali po kaldrmi i neasfaltiranim putevima.
Zato se brzina od 16 km/h smatrala impresivnom i dovoljno opasnom da su mnoge zemlje uvele ograničenja – u Velikoj Britaniji, na primer, automobili su morali da se kreću iza čoveka koji je hodao i nosio crvenu zastavicu kao upozorenje pešacima.


Početak 20. veka – prelazak granice od 100 km/h

Početkom 1900-ih automobili su postali snažniji i pouzdaniji.
Inženjeri su počeli da eksperimentišu sa većim motorima i lakšim konstrukcijama.
Već 1904. godine Mercedes Simplex mogao je da dostigne 90 km/h, što je tada delovalo neverovatno brzo.

Samo tri godine kasnije, 1907. godine, Fiat 130 HP je premašio 150 km/h, a 1914. godine trkački automobili su već prelazili 200 km/h.
Razvoj brzine išao je uporedo sa razvojem tehnologije guma, menjača i goriva.


Period između dva svetska rata – era trkačkih rekorda

Između 1920. i 1939. godine, brzina je postala sinonim za prestiž i moć.
Automobili poput Bugatti Type 35 i Mercedes-Benz SSK vladali su trkačkim pistama, prelazeći 180 do 200 km/h.

U isto vreme, inženjeri su počeli da eksperimentišu sa aerodinamikom — oblik karoserije više nije bio samo estetsko pitanje, već ključ brzine.
Prvi rekordni automobili, kao što su Blue Bird i Auto Union Streamliner, dostizali su neverovatnih 400 km/h na test stazama poput Bonneville Salt Flats u SAD-u.

Ovaj period označio je početak „lova na brzinu“, koji i danas traje.


Pedesete i šezdesete – automobili za narod postaju brži

Nakon Drugog svetskog rata, automobil više nije bio luksuz za bogate, već potreba za običnog čoveka.
Masovna proizvodnja donela je vozila poput Volkswagen Bube i Fiat 500, koja nisu bila prebrza (oko 90 km/h), ali su bila pouzdana i pristupačna.

Ipak, u isto vreme pojavili su se i prvi sportski modeli koji su doneli novu eru brzine.
Pedestih i šezdesetih godina svet su osvojili Chevrolet CorvetteJaguar E-Type i Ferrari 250 GTO, automobili koji su bez problema prelazili 200 km/h.
To je bio period kada je brzina postala simbol stila i statusa.


Sedamdesete i osamdesete – turbo revolucija

Sedamdesete godine donele su globalnu naftnu krizu, ali i nove tehnološke inovacije.
Proizvođači su počeli da razvijaju turbo punjače, čime su motori postajali manji, ali znatno snažniji.
Automobili poput Porsche 911 Turbo (1975) i BMW M1 pokazali su da se sportske performanse mogu kombinovati sa svakodnevnom upotrebom.

Do sredine osamdesetih, superautomobili su već prelazili 300 km/h.
Najpoznatiji primer iz tog perioda je Ferrari F40, koji je 1987. godine dostigao 324 km/h – tada najbrži serijski automobil na svetu.


Devedesete i dvehiljadite – borba za titulu najbržeg

Devedesete su donele takmičenje koje je privuklo globalnu pažnju: McLaren F1 je 1992. godine postavio rekord od 386 km/h, zahvaljujući motoru razvijenom u saradnji sa BMW-om.
Narednih godina pojavio se Bugatti Veyron, koji je pomerio granice – sa 1001 konjskom snagom i brzinom od 407 km/h, postao je novi simbol ekstremne tehnologije.

U isto vreme, masovni automobili su takođe napredovali – prosečan porodični auto sada je bez problema dostizao 180 do 200 km/h, dok su sportski modeli prelazili 250 km/h.


Moderno doba – hiperautomobili i granica od 500 km/h

Ulaskom u 2020-e godine, brzina automobila dostigla je nivoe koji su pre samo dve decenije delovali nemoguće.
Modeli poput Koenigsegg Jesko AbsolutBugatti Chiron Super Sport 300+ i Hennessey Venom F5 prelaze 480 km/h, a testiranja pokazuju da će uskoro pasti i granica od 500 km/h.

Današnji automobili koriste aktivnu aerodinamikukarbonske kompozite i hibridne pogone, što omogućava neverovatne performanse uz kontrolisanu stabilnost.
Ipak, zanimljivo je da savremeni električni modeli poput Tesla Model S Plaid i Rimac Nevera pokazuju da se ubrzanje i brzina mogu postići i bez tradicionalnog motora.


Koliko je dovoljno brzo?

Iako današnji automobili mogu da jure više od 400 km/h, postavlja se pitanje – da li je to zaista potrebno?
Većina zemalja ima ograničenja brzine ispod 130 km/h, a savremeni fokus premešta se sa maksimalne brzine na efikasnost, autonomiju i bezbednost.
Brzina više nije samo pitanje snage, već i tehnologije koja omogućava kontrolu, kočenje i zaštitu putnika pri velikim brzinama.


Zaključak

Od 16 km/h kod prvog automobila Karla Benza, do 480 km/h kod današnjih hiperautomobila, prošlo je svega nešto više od 130 godina.
To je dokaz koliko se brzo razvijala tehnologija i koliko je čovek težio da pomera granice mogućeg.
Iako su danas brzine ogromne, prava vrednost leži u znanju, inovaciji i sigurnosti koju moderni automobili nude.
Brzina je i dalje fascinantna – ali sada znamo da nije sve u tome koliko brzo ideš, već koliko daleko možeš da stigneš bezbedno.

Comments

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *